Jedna od važnih garancija ustavnosti i zakonitosti koja doprinosi pravnoj sigurnosti fizičkih i pravnih lica u postupku pred organima vlasti, posebno kada se u postupku pred organima državne vlasti odlučuje o njihovim pravima ili obavezama, jeste pravo na korišćenje svog jezika.
Ovo pravo Ustav garantuje svakome.
Ustav nije propisao sankciju za nepoštovanje ove garancije Ustava, niti bliže upućuje na zakonske propise koji bi trebalo da regulišu ovo pitanje, čime bi ova odredba bila znatno osnažena.
Ustav izričito ne propisuje da se pravo na korišćenje svog jezika garantuje i u postupcima koji se vode pred organima autonomne pokrajine, kao ni u postupcima pred organima lokalne samouprave, što bi takođe osnažilo pravnu sigurnost fizičkih i pravnih lica pred organima vlasti.
Treba napomenuti da u okviru garancija prava na pravično suđenje, Ustav garantuje svim učesnicima u sudskom postupku pravo na besplatnog prevodioca, a u okviru prava pripadnika nacionalnih manjina na očuvanje posebnosti garantuje više posebnih prava vezanih za korišćenje njihovog maternjeg jezika (na primer, pravo na školovanje na maternjem jeziku u državnim i privatnim školama; ispisivanje naziva naseljenih mesta, ulica i trgova itd, na jeziku nacionalne manjine ukoliko čine znatan deo lokalnog stanovništva.