“Zabranjeno je kloniranje ljudskih bića.”
Imam pitanje vezano za ovaj deo. Kloniranje je proces kojima se dobijaju klonirani organizimi, ako se ne varam, a klonovi su jedinke koje imaju identicnu DNK. Da li to znaci da nam ustav zabranjuje da imamo jednojacane blizance, primera radi? Ili, ako idemo dublje u problematiku, da zabranjuje “pravljenje dece”, jer uvek postoji rizik da cemo izvrsiti kloniranje ljudskih bica.
Hvala na vremenu.
Hvala na odgovoru, ali moram onda postaviti jos jedno pitanje, posto se ne bavim pravnom tematikom, a zeleo bih da razjasnim neke stvari.
Da li ovaj odgovor predsavlja vase licno misljenje (ili misljenje “sajta”), ili je to stav ustavnog suda (ili nekoga drugoga ko je nadlezan)? Ovo pitam jer je moje vidjenje pravnih dokumentata iziskuje definisanje svakog pojma koji se koristi. Nigde u ustavu nije definisan proces kloniranja, a posto sam molekularni biolog, ne mogu se ograniciti na “opsteprihvacenu” definiciju, koja naucno nije tacna. Ovo kazem jer se, na primer, u zakonu o zastiti i dobrobiti zivotinja prvo definise pojam “zivotinja”, pa su onda iznete odredbe. Sa naucne strane kloniranje je i uzimanje pelcera sa biljaka, prosta deoba jednocelijskih organizama, ili bilo koji drugi proces kojim se dobijaju jedinke identicne DNK.
Nadam se da je ovaj komentar na mestu, jer zelim da saznam vise. Hvala puno!
Ne postoji odluka Ustavnog suda koja se odnosi na kloniranje.
Što se tiče važećih propisa, osim Ustavne odredbe kojom je kloniranje izričito zabranjeno, postoji odluka ministra zdravlja (2002) o istoj takvoj zabrani. Ne postoji poseban zakon koji se bavi ovom tematikom.
Ipak, Zakonom o lečenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutog oplođenja
(“Službeni glasnik RS”, br. 72/2009) propisano je:
Značenje izraza (Član 3.):
13) ljudski klon jeste embrion koji sadrži diploidni set hromozoma dobijen od jednog živog, odnosno umrlog ljudskog bića, fetusa ili embriona, a koji je nastao kao rezultat manipulacije ljudskim reproduktivnim ćelijama ili “in vitro” embrionima;
VI. ZABRANJENE AKTIVNOSTI U POSTUPKU BMPO
Član 56.
7) omogućiti nastanak embriona sa istom naslednom osnovom ili embriona koji su po naslednoj osnovi istovetni sa drugom živom ili mrtvom osobom (kloniranje).
Krivičnim Zakonikom je predvidjeno da je kloniranje ljudi kažnjivo (čl. 252. Protivpravno vršenje medicinskih eksperimenata i ispitivanje leka): Ko protivno propisima na ljudima vrši medicinske ili druge slične eksperimente,
kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko vrši kloniranje ljudi ili vrši eksperimente u tom cilju.
Kodeksom Profesionalne Etike Lekarske Komore Srbije, članom br.37 predviđeno je: „Stvaranje genski identičnih lica suprotno je etici i poštovanju ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su eksperimenti usmereni na stvaranje istovetnog ljudskog bića, odnosno sa istim genetskim sistemom koji ima i drugo ljudsko biće – živo ili umrlo“.
Hvala najlepse jos jednom! Citam ovaj tekst vec nekoliko puta, ali ne zelim da se usudim da donesem zakljucak, pa iz toga razloga molim za pomoc, jos jednom. U sustini, mogu sam citati ovaj zakon iz koga ste izvukli ove clanove, ali se bojim da bez strucne pomoci necu biti u stanju da sve razumem. Sledeci deo teksta clana 13. me buni:
“…a koji je nastao kao rezultat manipulacije ljudskim reproduktivnim ćelijama…”
Molim vas da shavite da sam potpuno pravno neobrazovan i da zato ovoliko cesto postavljam pitanja. Zar i vestacka oplodnja nije vid manipulacije ljudskim reproduktivnim celijama? Ako je to tacno i tu postoji mogucnost zacetka jednojacanih blizanaca, sto znaci kloniranje. A clan 56. to striktno zabranjuje stvaranje geneticki identicnih embrijona, a vestacka oplodnja moze to da izazove.
Moje laicko misljenje je da ovaj zakon nije u skladu sa ustavom, kao i da sam zakon nije u skladu sa samim sobom. Da li moja logika ima neku manu u ovom trenutku ili ne poznajem dovoljno tematiku?
Hvala na razumevanju!
Hvala Vam na interosovanju i na zanimljivim pitanjima koja ste otvorili, kao i na Vašem stručnom komentaru. Naime, Srbija još uvek nije detaljno uredila ovu pravnu oblast konkretnim zakonom. Do donošenja odgovarajućeg pravnom akta primenu nalaze opšta pravna pravila i ustavna načela o poštovanju ljudskog dostojanstva i nepovredivosti telesnog i psihičkog integriteta. Kao što smo već napisali, prvi put je u Ustav Srbije (2006) uneta odredba koja zabranjuje kloniranje ljudskih bića (član 24, stav 3), a od ranije datira odluka ministra zdravlja (2002) o istoj takvoj zabrani. Takođe, Kodeksom Profesionalne Etike Lekarske Komore Srbije, članom br.37 koji kaže: „Stvaranje genski identičnih lica suprotno je etici i poštovanju ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su eksperimenti usmereni na stvaranje istovetnog ljudskog bića, odnosno sa istim genetskim sistemom koji ima i drugo ljudsko biće – živo ili umrlo“,Član 26. kaže: „Deontološki nije dozvoljeno veštačko održavanje embriona ili fetusa u životu sa namerom da se obavi istraživanje ili uzimanje tkiva u zdravstvene svrhe/…/Upotreba ili oduzimanje tkiva iz embriona ili fetusa dozvoljeno je samo u terapeutske, dijagnostičke ili naučno-istraživačke svrhe pod posebnim uslovima.“, se unosi jedna mala zabuna i otvara se mogućnost izigravanja zakona u nedostatku posebnih pravnih akata. Postavlja se pitanje, da li lekar može koristiti ljudske embrione u svrhu terapeutskog kloniranja? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan, nije jasno ni šta je u zakonskom smislu kloniranje, niti je ovo pitanje prošlo postupak postupak donošenja zakona koji predviđa organizovanje javne rasprave.
Najvažnije pitanje je pitanje komercijalizacije kloniranja. Odnosno, da li se tako dobijene jedinke mogu smatrati komercijalnim dobrima, ili pak, korišćenje ljudskih embriona kao komercijalno dobro? Poznato je da nas, ukoliko dobijemo potvrdan odgovor na ovo pitanje, očekuje ogroman problem ilegalnog ,,doniranja” embriona, a posebno iz zemalja trećeg sveta i siromašnih evropskih zemalja. Poznato je, čak se i danas javljaju bukvalno, tržišta ljudskih organa I delova tela, tako da, smatramo da je bilo kakva komercijalizacija ovog ,,dobra” nepotrebna, a ako već ne zabranjena onda bar pod dejstvom stroge legislative u cilju očuvanja ljudskih prava.
Možemo nagađati samo šta je moralno, a šta nemoralno i do trenutka kada se ne donese jasan zakon, podržan standardima prosvetljenih država i ponajviše prihvaćen od strane stručne i nestručne javnosti, ovo pitanje će biti polje popunjavanja pravnih praznina, nedefinisanih mišljenja i subjektivnih shvatanja.*
“Zabranjeno je kloniranje ljudskih bića.”
Imam pitanje vezano za ovaj deo. Kloniranje je proces kojima se dobijaju klonirani organizimi, ako se ne varam, a klonovi su jedinke koje imaju identicnu DNK. Da li to znaci da nam ustav zabranjuje da imamo jednojacane blizance, primera radi? Ili, ako idemo dublje u problematiku, da zabranjuje “pravljenje dece”, jer uvek postoji rizik da cemo izvrsiti kloniranje ljudskih bica.
Hvala na vremenu.
Poštovani, pod kloniranjem se podrazumeva veštačko stvaranje identičnih jedinki i, kao takvo, sporno je sa moralnog stanovišta.
Hvala Vam na komentaru.
Hvala na odgovoru, ali moram onda postaviti jos jedno pitanje, posto se ne bavim pravnom tematikom, a zeleo bih da razjasnim neke stvari.
Da li ovaj odgovor predsavlja vase licno misljenje (ili misljenje “sajta”), ili je to stav ustavnog suda (ili nekoga drugoga ko je nadlezan)? Ovo pitam jer je moje vidjenje pravnih dokumentata iziskuje definisanje svakog pojma koji se koristi. Nigde u ustavu nije definisan proces kloniranja, a posto sam molekularni biolog, ne mogu se ograniciti na “opsteprihvacenu” definiciju, koja naucno nije tacna. Ovo kazem jer se, na primer, u zakonu o zastiti i dobrobiti zivotinja prvo definise pojam “zivotinja”, pa su onda iznete odredbe. Sa naucne strane kloniranje je i uzimanje pelcera sa biljaka, prosta deoba jednocelijskih organizama, ili bilo koji drugi proces kojim se dobijaju jedinke identicne DNK.
Nadam se da je ovaj komentar na mestu, jer zelim da saznam vise. Hvala puno!
Poštovani/a,
Ne postoji odluka Ustavnog suda koja se odnosi na kloniranje.
Što se tiče važećih propisa, osim Ustavne odredbe kojom je kloniranje izričito zabranjeno, postoji odluka ministra zdravlja (2002) o istoj takvoj zabrani. Ne postoji poseban zakon koji se bavi ovom tematikom.
Ipak, Zakonom o lečenju neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutog oplođenja
(“Službeni glasnik RS”, br. 72/2009) propisano je:
Značenje izraza (Član 3.):
13) ljudski klon jeste embrion koji sadrži diploidni set hromozoma dobijen od jednog živog, odnosno umrlog ljudskog bića, fetusa ili embriona, a koji je nastao kao rezultat manipulacije ljudskim reproduktivnim ćelijama ili “in vitro” embrionima;
VI. ZABRANJENE AKTIVNOSTI U POSTUPKU BMPO
Član 56.
7) omogućiti nastanak embriona sa istom naslednom osnovom ili embriona koji su po naslednoj osnovi istovetni sa drugom živom ili mrtvom osobom (kloniranje).
Krivičnim Zakonikom je predvidjeno da je kloniranje ljudi kažnjivo (čl. 252. Protivpravno vršenje medicinskih eksperimenata i ispitivanje leka): Ko protivno propisima na ljudima vrši medicinske ili druge slične eksperimente,
kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog člana kazniće se i ko vrši kloniranje ljudi ili vrši eksperimente u tom cilju.
Kodeksom Profesionalne Etike Lekarske Komore Srbije, članom br.37 predviđeno je: „Stvaranje genski identičnih lica suprotno je etici i poštovanju ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su eksperimenti usmereni na stvaranje istovetnog ljudskog bića, odnosno sa istim genetskim sistemom koji ima i drugo ljudsko biće – živo ili umrlo“.
Hvala najlepse jos jednom! Citam ovaj tekst vec nekoliko puta, ali ne zelim da se usudim da donesem zakljucak, pa iz toga razloga molim za pomoc, jos jednom. U sustini, mogu sam citati ovaj zakon iz koga ste izvukli ove clanove, ali se bojim da bez strucne pomoci necu biti u stanju da sve razumem. Sledeci deo teksta clana 13. me buni:
“…a koji je nastao kao rezultat manipulacije ljudskim reproduktivnim ćelijama…”
Molim vas da shavite da sam potpuno pravno neobrazovan i da zato ovoliko cesto postavljam pitanja. Zar i vestacka oplodnja nije vid manipulacije ljudskim reproduktivnim celijama? Ako je to tacno i tu postoji mogucnost zacetka jednojacanih blizanaca, sto znaci kloniranje. A clan 56. to striktno zabranjuje stvaranje geneticki identicnih embrijona, a vestacka oplodnja moze to da izazove.
Moje laicko misljenje je da ovaj zakon nije u skladu sa ustavom, kao i da sam zakon nije u skladu sa samim sobom. Da li moja logika ima neku manu u ovom trenutku ili ne poznajem dovoljno tematiku?
Hvala na razumevanju!
Hvala Vam na interosovanju i na zanimljivim pitanjima koja ste otvorili, kao i na Vašem stručnom komentaru. Naime, Srbija još uvek nije detaljno uredila ovu pravnu oblast konkretnim zakonom. Do donošenja odgovarajućeg pravnom akta primenu nalaze opšta pravna pravila i ustavna načela o poštovanju ljudskog dostojanstva i nepovredivosti telesnog i psihičkog integriteta. Kao što smo već napisali, prvi put je u Ustav Srbije (2006) uneta odredba koja zabranjuje kloniranje ljudskih bića (član 24, stav 3), a od ranije datira odluka ministra zdravlja (2002) o istoj takvoj zabrani. Takođe, Kodeksom Profesionalne Etike Lekarske Komore Srbije, članom br.37 koji kaže: „Stvaranje genski identičnih lica suprotno je etici i poštovanju ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su eksperimenti usmereni na stvaranje istovetnog ljudskog bića, odnosno sa istim genetskim sistemom koji ima i drugo ljudsko biće – živo ili umrlo“,Član 26. kaže: „Deontološki nije dozvoljeno veštačko održavanje embriona ili fetusa u životu sa namerom da se obavi istraživanje ili uzimanje tkiva u zdravstvene svrhe/…/Upotreba ili oduzimanje tkiva iz embriona ili fetusa dozvoljeno je samo u terapeutske, dijagnostičke ili naučno-istraživačke svrhe pod posebnim uslovima.“, se unosi jedna mala zabuna i otvara se mogućnost izigravanja zakona u nedostatku posebnih pravnih akata. Postavlja se pitanje, da li lekar može koristiti ljudske embrione u svrhu terapeutskog kloniranja? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan, nije jasno ni šta je u zakonskom smislu kloniranje, niti je ovo pitanje prošlo postupak postupak donošenja zakona koji predviđa organizovanje javne rasprave.
Najvažnije pitanje je pitanje komercijalizacije kloniranja. Odnosno, da li se tako dobijene jedinke mogu smatrati komercijalnim dobrima, ili pak, korišćenje ljudskih embriona kao komercijalno dobro? Poznato je da nas, ukoliko dobijemo potvrdan odgovor na ovo pitanje, očekuje ogroman problem ilegalnog ,,doniranja” embriona, a posebno iz zemalja trećeg sveta i siromašnih evropskih zemalja. Poznato je, čak se i danas javljaju bukvalno, tržišta ljudskih organa I delova tela, tako da, smatramo da je bilo kakva komercijalizacija ovog ,,dobra” nepotrebna, a ako već ne zabranjena onda bar pod dejstvom stroge legislative u cilju očuvanja ljudskih prava.
Možemo nagađati samo šta je moralno, a šta nemoralno i do trenutka kada se ne donese jasan zakon, podržan standardima prosvetljenih država i ponajviše prihvaćen od strane stručne i nestručne javnosti, ovo pitanje će biti polje popunjavanja pravnih praznina, nedefinisanih mišljenja i subjektivnih shvatanja.*
*http://ipf.rs/